By Pas kao učitelj, prijatelj i saveznik u odrastanju djeteta
U današnjem ubrzanom i često otuđenom svijetu, roditelji sve češće tragaju za načinima kako da svojoj djeci pruže djetinjstvo ispunjeno ljubavlju, sigurnošću i emocionalnim rastom. Jedan od izuzetno djelotvornih, a često zanemarenih načina jeste odrastanje uz psa, ne samo kao kućnog ljubimca, već kao ravnopravnog člana porodice i učitelja života.
Osim već dobro poznatih benefita koje dijete stiče kroz svakodnevno druženje sa psima – poput jačanja imuniteta, naročito disajnih organa, zahvaljujući izloženosti raznim mikroorganizmima koje pas nosi na svojoj dlaci, kao i razvijanja radnih navika, odgovornosti i empatije prema životinjama – možda najdublji i najtrajniji uticaj jeste onaj na emocionalni i socijalni razvoj djeteta.
Kroz svakodnevnu brigu o psu, dijete spontano ulazi u svijet obaveza koje zahtijevaju dosljednost, pažnju i strpljenje. Hranjenje, šetnje, higijena, igra i sve su to radnje koje, iako naizgled jednostavne, u dječijem mozgu aktiviraju centre za planiranje, organizaciju i emocionalnu regulaciju. No, ono što je posebno fascinantno jeste način na koji pas, kao biće koje komunicira neverbalno i oslanja se na dosljednost i jasnoću, pomaže djetetu da razvije osjećaj za granice i pravila kako u komunikaciji sa životinjom, tako i sa drugim ljudima.
Kada dijete pokušava da utiče na nepoželjno ponašanje psa, bilo da se radi o lajanju, skakanju, nepravilnom obavljanju fizioloških potreba, ono ulazi u proces koji zahtijeva prilagođavanju i strategiji. Učeći psa disciplini, dijete nesvjesno uči i o vlastitom ponašanju, prepoznaje sopstvene impulse i vježba samokontrolu. Kroz taj odnos, dijete formira automatski mehanizam prepoznavanja loših obrazaca ponašanja ne samo kod psa, već i kod ljudi u svom okruženju.
Ovaj transfer učenja sa životinje na međuljudske odnose ima izuzetno važan razvojni značaj. Dijete postaje sposobno da jasno prepozna granice, da uoči kada neko ponašanje prelazi u manipulaciju ili agresiju, i da na to reaguje mirno, odlučno. Tako pas, iako nesvjestan svoje uloge, postaje svojevrsni „mentor“ koji pomaže djetetu da izgradi emocionalnu otpornost i socijalnu inteligenciju.
Ne smije se zanemariti ni psihološka sigurnost koju pas pruža djetetu. Kao vjerni pratilac, on je uvijek tu bez osude, bez očekivanja, spreman da pruži utjehu i radost. U trenucima kada dijete doživljava stres, tugu ili usamljenost, prisustvo psa može imati terapeutski učinak. Mnoge studije su pokazale da djeca koja odrastaju sa psima pokazuju niži nivo anksioznosti, razvijenije komunikacijske vještine i veću sposobnost stvaranja stabilnih emocionalnih veza.
Zato nije pretjerano reći da pas može postati najvažniji saveznik djeteta u procesu odrastanja. On nije samo igračka ili hobi on je živo biće koje od djeteta traži brigu, odgovornost i ljubav, a zauzvrat daje najvrijednije: odanost, sigurnost i tihu, ali moćnu životnu lekciju.
Zato, dragi roditelji, razmislite – možda nabavkom psa svom djetetu ne poklanjate samo kućnog ljubimca, već darujete najbolji poklon u njegovom životu.
