Tri napada pasa u dva dana u Beogradu – da li je problem u rasi ili u vlasnicima

Tri napada pasa u dva dana u Beogradu – da li je problem u rasi ili u vlasnicima

U dva dana u Beogradu zabeležena su tri teška napada pasa na ljude, što je ponovo pokrenulo pitanje ko je odgovoran – vlasnici, zakon ili njegova primena. Duško Jovanović iz Kinološkog saveza Srbije ističe da do napada dolazi zbog nerazumevanja ponašanja pasa, kao i da su psi zadržali instinkte koji su tipični za čopor. Šefica odseka veterinarske inspekcije Beograda Olivera Pavlović poručuje da propisi postoje, ali da sistem ima ograničenja kada je reč o kontroli vlasnika pasa.

Prvi napad dogodio se 2. marta u Kumodražu, gde su ženu u dvorištu porodične kuće napala njena dva psa rase „kane korso“. Psi su bili toliko agresivni da ekipa Hitne pomoći nije mogla da priđe povređenoj, pa je policija morala da upotrebi vatreno oružje i usmrti ih. Žena je preživela napad, ali su lekari bili prinuđeni da joj amputiraju ruku.

Istog dana u naselju Rupčine dva psa su izujedala ženu, koja je sa teškim telesnim povredama prevezena u bolnicu.

Treći napad dogodio se na Novom Beogradu, u Bulevaru Nikole Tesle, gde su se prilikom šetnje sukobili psi rase „malinoa“ i „američki staford“. Vlasnica i jedan prolaznik pokušali su da ih razdvoje, ali su tom prilikom izujedani po rukama i nogama i zbrinuti u bolnici.

Prema Pravilniku o načinu držanja pasa koji mogu predstavljati opasnost za okolinu iz 2010. godine, kao potencijalno opasne rase navode se: „pitbul terijer“, „bul terijer“, „staford terijer“ i „američki staford terijer“, „mini bul terijer“, kao i njihovi mešanci.

Međutim, propisi naglašavaju da opasan pas nije samo pitanje rase – takvim se smatra i pas koji je bez povoda napao čoveka ili drugu životinju, učestvovao u borbi ili je obučavan za napade.

Pas zadržava instinkte čopora

Član Kinološkog saveza Srbije Duško Jovanović smatra da napadi često nastaju zbog nerazumevanja ponašanja pasa.

„Najčešće do toga dođe zbog nerazumevanja vlasnika samog života psa. Pas je tokom domestikacije i prilagođavanja života sa čovekom prihvatio vođstvo od strane čoveka, ali je zadržao instinkte koji su tipični za čopor“, objašnjava Jovanović.

Prema njegovim rečima, unutar čopora postoji stroga hijerarhija.

„Vođa čopora je onaj ko drži čopor na okupu i garantuje mu dovoljno hrane, proširenje čopora i bezbednost. Kada vođa pokaže slabost, dolazi do smene. Ona se najčešće dešava na najsuroviji način, tako što se on lišava života od strane prvog sledećeg člana čopora koji je jak. U slučaju napada u Kumodražu, najverovatnije su psi procenili da žena nije dovoljno jaka da bude vođa čopora“, poručuje Jovanović.

Dodaje da psi često prethodno pokazuju znake upozorenja koje vlasnici ne prepoznaju.

„Oni su je verovatno nekoliko puta upozorili nekim nepoštovanjem, odbijanjem naredbe ili režanjem možda prilikom davanja hrane, ali ona to jednostavno nije prepoznala i u nekom trenutku su oni to procenili da je ona slab član čopora“, objašnjava Jovanović.

Zakon postoji, ali je oduzimanje psa retko

Šefica odseka veterinarske inspekcije Grada Beograda Olivera Pavlović ističe da propisi postoje, ali da sistem ima ograničenja kada je reč o kontroli vlasnika pasa.

„Postoji pravilnik, ali mi nemamo instituciju u državi koja je registrovana za socijalizaciju i obuku vlasnika pasa, kao ni za socijalizaciju opasnih rasa“, ukazuje Pavlovićeva.

Kada se na javnom mestu primeti pas bez povoca ili korpe, građani bi trebalo da reaguju.

„To treba prijaviti komunalnoj inspekciji Grada Beograda, odnosno komunalnoj inspekciji lokalne samouprave. Oni su nadležni za korišćenje korpe, povoca i ponašanje pasa na javnim površinama“, objašnjava Pavlovićeva.Naglašava da kazne postoje, ali da ih ne izriče veterinarska inspekcija.“To su gradske kazne. Komunalna inspekcija može na licu mesta da napiše kaznu, kao i za nepropisno parkiranje“, kaže Pavlovićeva.

Ipak, dodaje da je u Srbiji teško oduzeti psa vlasniku.

„Zakon jako štiti životinju. Sa sadašnjim propisima, vrlo je teško oduzeti psa vlasniku“, ističe Pavlovićeva.

Opasan pas nije rasa, već pojedinac

Stručnjaci ukazuju da sama rasa ne mora biti presudan faktor.

„Opasan pas je svaka jedinka koja je opasna po okolinu. Ako je pas teško povredio čoveka ili usmrtio drugu životinju, onda je opasan – bez obzira na rasu“, objašnjava Jovanović.

Smatra da je prilikom donošenja propisa napravljeno više grešaka.

„‘Mini bul terijer’ je rasa do 30 centimetara visine i oko 15 kilograma težine i ne može da nanese teške povrede kao ‘rotvajler’ ili ‘argentinska doga’. Te greške u propisima nikada nisu ispravljene“, navodi Jovanović.

Prema njegovim rečima, problem je što se pas često proglašava opasnim tek nakon što se napad već dogodi.

„Postoje sistemi da se problem uoči ranije i spreči posledica, a ne da reagujemo tek kada se nešto dogodi“, kaže Jovanović.

Pavlovićeva smatra da zakoni nisu glavni problem.

„Nisu baš tako loši zakoni. Mislim da je problem u nesavesnim vlasnicima, čija svest nije na nivou da mogu da brinu o psu i spreče ovakve incidente, ali i da brinu o zdravlju tog psa“, zaključuje Pavlovićeva.

Izvor: www.rts.rs

administrator

    Related Articles

    Ostavite odgovor

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *