By Današnja tehnologija otvorila je vrata svakom da ima mišljenje o svemu, bez obzira na znanje, iskustvo ili put koji je zaista prešao. Riječi se danas lako izgovaraju i još lakše šire.
Kada pogledaš količinu napisanog, analize koje se nude i čvrstinu stavova koji se iznose, pomislio bi da iza njih stoje godine rada, grešaka, padova i učenja.
A onda zastaneš i pogledaš dijela. I shvatiš da u većini slučajeva ne prate izgovorene riječi.
U tom raskoraku između onoga što se govori i onoga što se zaista radi, rađaju se zadnje misli koje sigurno nemaju poštenu namjeru. Kao da je došlo vreme u kojem je laž glasnija od istine a istina tiša nego ikada do sad. Riječi su postale lake, gotovo bez težine, dok dijela sve ređe potvrđuju ono što se govori.
I tako, polako i najljepši poslovi, oni koji bi trebalo da nose smisao, stvaranje i radost, počinju da gube svoju lepotu. Ne zbog samog posla, već zbog ljudi koji u njega unesu neiskrenost, prazne riječi i odsustvo odgovornosti. Da, upravo tako, loši ljudi od najljepših poslova naprave loše poslove.
Možda je zato danas važnije nego ikada da se ljudi ne mijere po onome što govore, već po onome što rade jer istina i dalje živi u dijelima a ne u ispraznim riječima.
Sve u svemu, svako od nas će iza sebe nešto ostaviti. Neko dijela a neko nedjela i po tome će nas pamtiti.
Zato je mnogo lakše sa životinjama, kod njih nikad nema foliranja. Pas i kad te ugrize to radi iskreno pa nas to dovodi do toga da prijatelji koje imamo ne moraju da budu obrazovani, bogati ili uspješni već je mnogo važnije da su pošteni, iskreni i da neće da nas izdaju.
Tako malo je potrebno da se svijet promijeni a tako smo daleko od osnovnih principa suživota.
