U SRBIJI VIŠE OD 30 NAPADA I UJEDA PASA DNEVNO

Problem ne počinje kada pas ujede. Problem najčešće počinje mnogo ranije.

U Srbiji se godišnje bilježi veliki broj napada i ujeda pasa na ljude. U javno dostupnim podacima i medijskim izvještajima pominju se brojke od približno 12.000 do 15.000 evidentiranih napada i povreda od ujeda godišnje.

To znači da se, statistički gledano, svakoga dana dogodi više od 30 slučajeva.

Iza svake brojke nalazi se čovjek, dijete, vlasnik psa, porodica, ali i pas čije je ponašanje često mjesecima ili godinama upozoravalo da postoji problem.

PAS RIJETKO POSTAJE PROBLEM PREKO NOĆI

Pas koji je danas nekoga napao najčešće nije juče bio savršeno poslušan pas bez problema u ponašanju.

Prije ozbiljnog incidenta često postoje znaci koje vlasnik zanemaruje ili pogrešno tumači:

pas reži na ukućane, ne dozvoljava prilazak hrani ili predmetima, nekontrolisano reaguje na druge pse, nasrće na ogradu, juri ljude, bicikliste ili automobile, ne dozvoljava vlasniku da ga kontroliše, vuče na povodcu i potpuno ignoriše komande kada se uzbudi.

Problem je što se pomoć često traži tek kada se dogodi ono najgore.

"Moj pas je ujeo čovjeka. Šta sada da radim?“

To je pitanje koje nijedan vlasnik ne bi trebalo da čeka.

LJUBAV PREMA PSU NIJE ZAMJENA ZA VASPITANJE

Voljeti psa znači mnogo više od obezbijediti mu hranu, vodu, smještaj i veterinarsku njegu.

Odgovoran vlasnik mora naučiti kako pas komunicira, kako uči, šta mu svojim postupcima dozvoljava i gdje moraju postojati jasne granice.

Pas ne razmišlja kao čovjek.

Zato jedna od najvećih grešaka nastaje kada vlasnik ponašanju psa pripisuje ljudske osobine: "ljubomoran je“, "sveti mi se“, "zna da je pogriješio“, "samo se igra“, "neće on nikoga“.

Pas prije svega uči iz iskustva i posljedica svog ponašanja. Ono što mu se mjesecima dozvoljava može postati obrazac koji je kasnije mnogo teže promijeniti.

DRESURA NE POČINJE KOMANDOM "SJEDI“

Suština kvalitetne obuke nije naučiti psa nekoliko trikova.

Cilj je izgraditi komunikaciju između čovjeka i psa i postići da vlasnik može da kontroliše svog psa upravo onda kada je to najpotrebnije.

Pas mora naučiti šta se od njega očekuje kod kuće, na ulici, među ljudima, pored djece i u susretu sa drugim životinjama.

A vlasnik mora naučiti da prepozna ponašanje psa prije nego što ono preraste u ozbiljan problem.

NE ČEKAJTE PRVI UJED

Ako pas već pokazuje agresivnost, prijeti, reži, nasrće ili ga u određenim situacijama ne možete kontrolisati, nemojte čekati da vrijeme samo riješi problem.

Vrijeme samo po sebi ne dresira psa.

Što se neželjeno ponašanje duže ponavlja, pas ima više prilika da ga učvrsti.

Zato obuku ne treba posmatrati kao kaznu za „lošeg psa“, već kao ulaganje u bezbjednost psa, vlasnika i svih ljudi sa kojima će taj pas tokom života dolaziti u kontakt.