Moj Pas

Jedan dinar za staricu i njenog najboljeg prijatelja

Još davne 1995 god. osjetio sam na sopstvenoj koži šta znači imati pa nemati. Izbjeglički život provodio sam na ulici

Objavljeno Autor: Slaven Stevelić2 min čitanja

Još davne 1995 god. osjetio sam na sopstvenoj koži šta znači imati pa nemati. Izbjeglički život provodio sam na ulici vječito gladan i umoran kao napušteni pas. Sa oskudnom garderobom i lošom obućom preživljavao sam  na ulici maštajući o svom domu i toplom kutku koje sam te godine preko noći izgubio. Volja za životom je postojala, ali želje i stvarnost se nisu  sudarale ni u jednoj tački. Izgubljeni pogled nad neizvjesnom budućnošću svakodnevno je ostavljalo duboke tragove i kidalo dušu na razne načine. Godina za godinom nosile su istinsku borbu za životom  i bolje sutra. Polako, rane su počele da zacjeluju, a vreme je učinilo svoje i svaki naredni dan sam gledao kao pobjedu i prihvatao i dobre i loše stvari koje je život donosio. S vremenom zaboravio sam šta znači živjeti na ulici,na hladnom betonu gladan i žedan. Sve do danas kada je sudbina odlučila da me podsjeti na stare rane.Jedan dinar za staricu i njenog najboljeg prijatelja

Krenuo sam poslovnim obavezama iz Čačka za Beograd. Imao sam dovoljno vremena pa sam poželio kao nekada da prošetam Knez Mihajlovom i prisjetim se tih izbjegličkih teških i neizvjesnih  dana. Parkirao sam automobil  kod željezničke stanice i uputio se prema Zelenom Vencu. Poslije samo desetak minuta šetanje ugledao sam scenu zbog koje sam osjetio jezu i svu bol nagomilanu za sve ove godine. Dve istinski izgubljene duše. Oronulu staru baku čije bore odavaju godine napaćenog života i mladog psa sa nevinim pogledom na izopačen svjet oko sebe. Ljubazno sam zamolio da napravim fotografiju za uzvrat ostavljajući skroman prilog.

Mene je u momentu koji me je tada zadesio održala mladost i zdravlje ali se pitam koje to čudo mora da se desi da promjeni sudbinu baki  koja prosi za sitni i prljavi novac koji nju i njenog najboljeg prijatelja surovo odvaja od gladi pa samim tim i smrti. Jedan dinar za staricu i njenog najboljeg prijateljaEvo i ja sam sada  kao prosijak koji moli one koje put  navede do prolaza na Zelenom Vencu da odvoji  dio svog “prljavog novca” i ostavi ga u malu crvenu zdjelicu, ako ne za pomoć staroj orunuloj baki, onda za njenog najboljeg prijatelja.

MOJ PAS

Komentari

Još nema komentara. Budite prvi.