Moj Pas, centar za obuku pasaMoj Pas

Kako psi slušaju govor: mozak im prati suglasnike, kao kod ljudi

Mađarski naučnici su pokazali da psi u neprekidnom govoru prepoznaju „reči“ oslanjajući se na suglasnike, kao i ljudi. Šta to znači za komande koje dajemo psu.

Objavljeno Autor: Slaven Stevelić4 min čitanja
Kako psi slušaju govor: mozak im prati suglasnike, kao kod ljudi

Kada pričamo, ne pravimo pauze između reči. Govor je neprekidan niz zvukova, a slušalac sam mora da otkrije gde jedna reč počinje, a druga završava. Bebe to uče postepeno, a sada se pokazalo da nešto slično rade i psi. Studija tima sa Univerziteta Etveš Lorand (ELTE) u Budimpešti, objavljena u septembru 2026. u časopisu Science, otkriva kako psi slušaju govor: kao i ljudi, oslanjaju se pre svega na suglasnike.

Ogled bez ijedne prave reči

Istraživači predvođeni Boglarkom Morvai (Boglárka Morvai) snimali su moždanu aktivnost 20 odraslih pasa i 20 odraslih ljudi pomoću elektroda na glavi (EEG). Svi su slušali neprekidne snimke izmišljenih reči od po tri sloga, bez ikakvih pauza. Postojale su tri vrste snimaka:

  • u jednom su „reči“ bile određene suglasnicima koji se ponavljaju;
  • u drugom su bile određene samoglasnicima koji se ponavljaju;
  • u trećem su slogovi bili izmešani, pa nikakvog obrasca nije bilo.

Nije bilo nijedne poznate reči, pa psi nisu mogli da se oslone na značenje, samo na obrasce zvukova.

Šta je pokazao mozak pasa

Kada su „reči“ bile građene od suglasnika, moždani signali pasa uskladili su se sa ritmom trosložnih jedinica. Drugim rečima, psi su pratili delove koji se ponavljaju. Kod „reči“ građenih od samoglasnika psi nisu pokazali jači odgovor nego kod izmešanih slogova. Ljudi su, za razliku od pasa, prepoznali i obrasce samoglasnika.

To je zanimljivo jer su samoglasnici glasniji i nose više zvučne energije. Psi dakle nisu jednostavno pratili ono što je najglasnije, nego su se usmerili na suglasnike, kao što to rade i ljudi. Kod beba se, prema autorima, prelazak sa oslanjanja na samoglasnike na praćenje suglasnika dešava oko 12. meseca života.

„Ono što je rezultat činilo posebno zanimljivim jeste to što ova sklonost ranije nije bila pokazana ni kod jedne druge vrste“, rekle su za ScienceAlert Boglarka Morvai i Doroteja Rac (Dorottya Rácz).

Nije urođeno, nego naučeno?

Od 20 pasa, 11 je pre 12. nedelje života živelo u domu gde se mnogo priča, a 9 je u takav dom stiglo kasnije, posle života na ulici ili u azilu. Obe grupe pokazale su istu sklonost ka suglasnicima. Autori zato misle da za ovu sposobnost nije potreban mozak posebno „podešen“ za jezik, već da je dovoljno opšte učenje iz obrazaca koje pas čuje. Otvoreno ostaje da li sklonost potiče od izloženosti govoru, od pripitomljavanja ili od starijeg slušnog mehanizma zajedničkog sisarima. Sledeći korak mogao bi da bude poređenje sa vukovima.

Postoje i jasne razlike u odnosu na ljude. „Za nas je svaki glas posebna jedinica, dok su za pse slogovi najmanje jedinice obrade“, objašnjavaju istraživačice. Takođe, studija meri prepoznavanje obrazaca, a ne razumevanje značenja: ne znači da su psi naučili šta izmišljene reči znače.

Kako psi slušaju govor i šta to znači za obuku

Studija ne daje recepte za obuku, ali se iz nje i iz ranijih radova istog tima mogu izvući razumne pouke. Ranija istraživanja ukazuju da psi mogu da razlikuju pojedinačne glasove, ali da možda manje obraćaju pažnju na sitne zvučne razlike u rečima koje već znaju. Zato iz ugla trenera ima smisla:

  • Birati komande koje se jasno razlikuju po slogovima i suglasnicima. Reči koje zvuče skoro isto lako se mešaju.
  • Biti dosledan. Ako jednom kažete „lezi“, a drugi put „lezi dole“ ili „legni“, pas dobija različite obrasce zvukova za istu stvar.
  • Ne očekivati da pas razume rečenice. Pas prati obrasce i ritam, a značenje uči kroz povezivanje reči sa posledicom, odnosno nagradom.
  • Imati u vidu da i pas iz azila može da nauči. Psi koji prve nedelje nisu proveli u porodici pokazali su istu osnovnu sposobnost.

Šta to znači za vlasnike pasa u Srbiji

Kod nas su uobičajene kratke komande kao što su „sedi“, „lezi“, „mesto“, „ostani“ i „dođi“. Dobro je proveriti da li se dve komande koje koristite previše liče, i da li svi u kući govore istu reč na isti način. Mnogi udomljeni psi iz azila stižu u nove porodice kao odrasli, a ova studija je dobra vest za njih: sposobnost da iz govora izdvoje obrasce ne zavisi od toga gde su proveli prve nedelje. Uz strpljenje, jasne reči i nagradu, i takav pas može da nauči da „čita“ vaš govor.

Izvori: ScienceAlert, Dogs Share a Speech Trick Once Thought Uniquely Human (engleski), Neuroscience News, o studiji u časopisu Science (engleski), Techno-Science, Dogs segment our speech as we do ourselves (engleski)

Fotografija: Reid Campbell, CC0, Wikimedia Commons

Iz prodavnice

Proizvodi uz ovu temu.

Komentari

Još nema komentara. Budite prvi.