Nisam ispričao nikom (porodici nedavno) o tom događaju. Djeca su mi tad bila mala i odlaskom u posjetu tadašnjoj ženinoj radnoj koleginici dobismo malu crnu lopticu ženku mješanca i nazvašmo je Maza.
Događaj koji je promjenio moju i sudbinu moje porodice desio se dva-tri mjeseca kasnije.
Živim u ulici koja je prometna dugačka ,široka i povuče vozača na brzu vožnju. Preko ulice nije bilo gradjevina kao danas, nego livada i bilo je pasa lutalica.
Maza je kroz otvorenu kapiju pobjegla preko ka grupi pasa, ženka je i mlada eto problema, energično (naredbom) sam je pozvao da trči kuci što je jadna istog trena uradila i idiot sa džipom je pregazio i pobjegao. Sahranio sam je i krio od djece istinu.Taj događaj je preokrenuo sudbinu mojoj porodici.
Maza je spasila nesrecu koja se trebala desiti. Par dana kasnije sin je pretrčao preko ulice sa par drugara i bio sam ljut što je pretrčao bez pitanja i nadzora i viknuo sam iz sve snage ” Kuci odmah!”
U strahu je istog momenta potrčao ka meni ne gledajuci uopšte na cestu .U djeliću sekunde sam se sjetio Maze i vrisnuo mu stani!!!
Ukocio se na mjestu .Izbjegli smo tragediju možda i sa smrtnim posljedicama. Taj mali pas poslat nekom silom svojim životom je zaštitio moju porodicu od velike tragedije. I danas se sjetim naše Maze i uvjek joj se zahvalim na pomoći koju mi je pružila.
Piše: Nenad Kamjanac